Zavirimo iza kulisa prve hrvatske konferencije o gig ekonomiji, gdje su govori bili u prvom planu, a razgovori u drugom.

S nestrpljenjem iščekujemo novi zakon - Hrvatska se, pomalo nespretno, pokušava ugledati na europsku direktivu o radu preko platformi, koja stupa na snagu 1. siječnja 2024. Na raskrižju smo. Ovaj zakon bi trebao preoblikovati pravila igre, uglavnom tako što će agregatori morati postati pravi poslodavci i dati puna prava svojim radnicima u gig ekonomiji. Nacrt zakona odzvanja hodnicima konferencije, noseći obećanje nove ere u kojoj bi radnici napokon mogli vidjeti svoja prava utvrđena zakonom, a ne izgubljena u prijevodu.

Ali, dok je Komunikacijski Laboratorij d.o.o. skupljao aplauze za organizaciju ovog događaja, publiku je iznenadio neočekivani uvod - plesna točka. Zaista, ništa ne zrači "ozbiljanošću ekonomskog diskursa" kao pirueta i tango nakon uvoda Ide Prester.

Ovaj plesni uvod bio je tek predigra za pravu predstavu dana - niz monologa koji su se pretvarali da su dijalog. Dok su se paneli odvijali, mi - nezvani, ali samoprozvani predstavnici radnika - svjedočili smo seriji izlaganja bez prilike za postavljanje pitanja. Nije bilo predviđeno vrijeme za Q&A; sve se svodilo na jednosmjerne govore. Panelisti su se častili svojim obrocima, dok su radnici ostajali žedni za odgovorima. Izgledalo je kao da su organizatori pažljivo izbjegavali pravu razmjenu mišljenja.

No, nećemo okolišati. Svi koji su "netko i nešto" u svijetu gig ekonomije bili su tamo, osim onih "nekih" koji actually rade. Neoliberalna ekonomistica Vedrana Pribičević, poznata po svojim komentarima na račun dužnika CHF kredita, dijelila je pozornicu s ljudima poput Irene Weber i entuzijastične menadžerice iz Ubera, Morene Šimatić. Ne smijemo zaboraviti ni Dragu Cotu iz Glova i Ivana Jarneka, našeg omiljenog agregatora, sve pod vodstvom karizmatične Ide Prester kao moderatorice.

Dok su panelisti raspravljali, Dražen Opalić je predstavio novi zakon,  koji je već bio na udaru kritika jer nije ispunio očekivanja direktive. Ipak, Opalić je uspio povući zanimljivu paralelu između gig radnika i onih prekarnih, ističući da bi u Europi fokus trebao biti na socijalnoj pravdi, a ne na profitu koji se stavlja iznad ljudi, kako je to često slučaj s američkim pristupom kojeg Vedrna Pribičević smatra modelom. Opalić je naglasio da naš cilj nije kopiranje američkog modela, već stvaranje sustava u kojem socijalna pravda čini temelj tržišta rada. To je bio trenutak kada se činilo da govor nadilazi uobičajeni ekonomski žargon, dotičući se temeljnih vrijednosti koje mnogi smatraju da gig ekonomija zanemaruje.

No, unatoč ovom bljesku socijalne pravde, pitanja su ostala neodgovorena, a mi ostajemo s gorčinom espressa na pauzi konferencije: Kako će agregatori osigurati plaćeni dopust ili bolovanje kada su njihovi profiti temeljeni na provizijama? Što će biti s profitom kada radnici ne rade? Za pauzom za ručak smo to pitanje postavili poster-boyu agregatora – nakon što nam je pohvalio pitanje, Ivan Jarnec, kako kaže, je razmišljao o "nekakvom fondu". Ova neodređena ideja nagovještava budućnost u kojoj bi radnici mogli biti prisiljeni plaćati više kako bi se financirao taj fond - budućnost u kojoj bi melodija gig ekonomije mogla završiti kao labuđi pjev za manje agregatore. Dok se ovi poduzetnici suočavaju s financijskim pritiskom, njihovi radnici bi mogli ostati bez plaće, s džepovima punim praznih obećanja o promjeni.

Ovo pitanje je visilo u zraku, čak i nakon što smo ga uputili Josipi Klišanin iz Sektora za rad. Njezin odgovor bio je uvježbani korak "ministarstvo će učiniti sve što može da to izbjegne", prije nego što je otišla na ručak s panelistima - ostavljajući nas s hrpom briga i bez ijednog rješenja.

I Fabijan Popović iz Bolta imao je svoj trenutak pod reflektorima o Boltovom doprinosu hrvatskoj ekonomiji, dok su ekrani prikazivali statistike zadovoljstva GIG radnika, čiji izvor nije bio naznačen. Međutim, recenzirane studije prikazuju drugačiju sliku - nijansiranu i daleko od jednobojne prezentacije na pozornici.

Dok su medijski izvještaji ponavljali Vedraninu tvrdnju da je gig ekonomija "fantastična nova sloboda", nismo mogli a da se ne zapitamo čija je to sloboda. Sigurno ne radnika poput Jurice Ćutuka, koji je zamijenio poznato (državni posao) za nepoznato (dostavu u gig ekonomiji). Šok njegove obitelji bio je mala cijena za "slobodu" koju sada uživa - slobodu koja u ovom slučaju znači plovidbu na valovima neizvjesnosti za plaću. Ovaj posao, kaže, planira raditi još godinu dana. Ali neka je on nama zadovoljan.

Evo, to je bila konferencija o gig ekonomiji, gdje je predstava završila, a radnici su ostali praznih ruku. Plješćemo njihovoj odvažnosti, divimo se ironiji i postavljamo pitanje - kada će radnici napokon dobiti svoje zasluženo mjesto za stolom? Do tada, pišemo satiru koja se sama piše.
 

Novi Sindikat

#FutureProofCollectiveBargaining #PlatformWork #EuropeanDirectiveOnGigEconomy #GigEconomyConference #CroatianLabourLaw #SocialJusticeInLabour #GigWorkersRights #MonologuesOverDialogues #TheGigIsUp #gigkonferencija #gig #EuropskaDirektivaZaGigEkonomiju #KonferencijaGigEkonomije #HrvatskiZakonORadu #SocijalnaPravdaURadu #PravaRadnikaGigEkonomije #MonoloziUmjestoDijaloga