Studijsko putovanje u Italiju na temu socijalnog dijaloga održalo se od 11.-13. rujna 2019. u Milanu, radi razmjene iskustava i primjera najbolje prakse u Italiji, zemlji „Stare Europe“. Na studijskom putovanju iboravile su Katarina Perković pravna savjetnica iz Novog sindikata, stručna suradnica na projektu, Ariana Magdić, voditeljica pravnih poslova iz Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o., predstavnica partnera na projektu, Marijana Dropuljić, viša stručna savjetnica za civilno društvo, Sektor za promicanje ljudskih prava, civilno društvo i nacionalne manjine, Ured za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava u Gradu Zagrebu, predstavnica partnera na projektu, Suzana Fugaj, stručni suradnik za pravne i administrativne poslova u Hrvatskoj udruzi za mirenje, predstavnica partnera na projektu te Gordana Gaće, pravna savjetnica iz Novog sindikata, koordinatorica projekta. Studijski posjet u Milanu organiziran je kroz dva formalna sastanka. Prvi se održao  s predstavnicima sindikalne središnjice CISL koja je jedna od sindikalnih središnjica od ukupno 3 reprezentativne u Vijeću za socijalni dijalog. Osvrt na situaciju u Italiji predočila je članica regionalnog tajništva ureda Lombardia, gđa. Paola Gilardoni, koja je ukazala na kompleksnost i užurbanost sindikalnog rada. Središnjica zajedno s Vladom i poslodavcima utječe na generalnu politiku, nekad više, nekad manje uspješno, dok na regionalnom nivou, sindikalni predstavnici središnjice pobiru puno bolje i konkretnije rezultate koji ovise o zainteresiranosti uključenih subjekata, jer nema zakonske prisile kolektivnog pregovaranja. 

G. Pier Capelli, glavni tajnik sindikata FIM CISL Bergamo, istaknuo je da je 1970. donesen Zakon 300 kojim je omogućena sloboda udruživanja u sindikate i kolektivno pregovaranje, omogućeno je sklapanje kolektivnih ugovora na tri razine – nacionalnoj, za srednja poduzeća i manja poduzeća (do 15 radnika) i kompanija može birati koji kolektivni ugovor će primjenjivati na najduže tri godine. Kolektivni ugovor obično sadrži uređene uvjete rada i 7 platnih razreda. Radnici teške industrije često dolaze u konflikt s poslodavcem i uglavnom su spremni stupiti u industrijske akcije ukoliko se određeni problem reflektira na njihovu situaciju, međutim odaziv na nacionalnom nivou, ako radnici ne osjete da će industrijska akcija imati direktan utjecaj na njihov položaj, nerado se odazivaju takvim akcijama. U malim kompanijama obično nema nikakvog kolektivnog ugovora, stoga se sindikat sada trudi putem regionalne vlasti obvezati poslodavce da se sklopi regionalni kolektivni ugovor koji će svi poslodavci u ovoj grani biti obvezni poštivati.

Drugi sastanak održao se 13. rujna 2019. na kojem je članica regionalnog tajništva ureda Lombardia, gđa. Paola Gilardoni isticala problem nepostojanja konstantnog institucionaliziranog gospodarsko socijalnog vijeća na nacionalnom nivou Italije, nego se predstavnici sve tri strane nalaze po potrebi, a ključ sjedenja za stolom je takav da Vlada sama odabire koga zove za stol s poslodavačke i sindikalne strane. Sa sindikalne strane reprezentativne su tri središnjice, od kojih je jedna CISL. Postoji nivo bipartitnih pregovora između poslodavaca i sindikata koji je reguliran sporazumom o reprezentativnosti. Na tom principu organiziraju se socijalna vijeća kada se radi o posebnim pitanjima (neke grane) i tada rezultat varira o jačini sporazuma, česte su obstrukcije.