Radnice zadarske menze već 20 dana štrajkaju za osnovno radničko pravo – pravo na ugovaranje osnovice plaće i vrijednosti boda za obračun plaće kroz kolektivni ugovor. Uprava Agencije za studentski standard, poslodavca radnica, tom se zahtjevu protivi, jer želi o plaćama odlučivati sama. Čak osporava naše pravo na štrajk i propituje njegovu pravnu podlogu.

Pravo na reguliranje plaće kolektivnim ugovorom proizlazi iz članka 192.1. ZOR-a, koji kaže da kolektivni ugovor može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom – što plaća definitivno jest.

Članak 193. ZOR-a propisuje obvezu pregovaranja u dobroj vjeri – toga u ovom štrajku od strane poslodavca nema, jer negira osnovno radničko pravo propisano Zakonom o radu!

Sindikati su jedini socijalni partneri na strani radnika koji trebaju pregovarati u dobroj vjeri, stoga bi trebali biti ravnopravni poslodavcu, a ne ponižavani.

Članak 164.4. definira položaj predstavnika radnika u organu poslodavca (nadzorni odbor i sl.) – on treba imati isti pravni položaj kao i drugi članovi tog organa. Uprava Agencije kaže da se preko tog članka ostvaruje radnički pregovarački utjecaj pri određivanju plaće i nudi ga kao alternativu kolektivnim pregovorima sa sindikatom. Kažu da se sindikat bori samo za svoje članstvo, a da predstavnik radnika u organu poslodavca predstavlja sve radnike.

Jedini temeljem Zakona priznati socijalni partneri su sindikati i sindikalne udruge. Izabrani predstavnik radnika u organu poslodavca može u okviru tog tijela razgovarati o čemu hoće, ali to nije socijalno partnerstvo.