loading

Novosti

Organiziranjem do boljih uvjeta rada

  • Organiziranjem do boljih uvjeta rada
14. lis 2019.

U subotu, 12. 10. u Varaždinu je održana tribina „Organiziranjem do boljih radnih uvjeta“ u organizaciji Hrvatskog centra za radničku solidarnost (HCRS) i Regionalnog industrijskog sindikata (RIS). Na tribini su govorili  Štefica Pale-Valjak, bivša radnica Zelinke i DTR-a , Siniša Miličić, predsjednik RIS-ai Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata. Tema tribine bila je organiziranje i mogućnosti borbe u tekstilnoj i srodnim industrijama.

Govornici su se osvrnuli na neke probleme zbog kojih je organiziranost u sindikate mala. Vrlo često ljudi ne vjeruju u sindikat i misle da su sindikati korumpirani, no pritom zaboravljaju da oni sami čine sindikat. „Greška je očekivati od sindikata da će riješiti vaše probleme bez da se sami uključite. To nije moj posao, moj je posao da vas naučim i osposobim da se sami izborite, da dam zakonsku podlogu i organizaciju“, rekao je Tomislav Kiš iz Novog sindikata.

Potom je dodao da sindikat nije ni njegovo vodstvo, ni pravni tim, ako nema radnika: „Cijela naša profesionalna ekipa, bez ljudi koji bi nas podržali, koji bi nam rekli što treba, nije ništa. Grupa radnika u nekoj firmi bez organizacije samo su šljakeri. Tek kad se te dvije stvari spoje nastaje organizacija.“

Kiš i Štefica Pale-Valjak rekli su i što je važno da radničke akcije budu uspješne, uz slogu, upornost i hrabrost – prilikom štrajka u Domaćoj tvornici rublja (DTR) bilo je pitanje kako dobiti vidljivost jer je pogon bio u Brckovljanima, 30 kn od Zagreba, gdje novinari neće doći. Zbog toga je Novi sindikat prilikom prijave štrajka pisao da će se štrajk održavati u svim prostorima poslodavca, uključujući i dućane u centru Zagreba. Na taj način je uspješno probijena i zadnja linija fronte, te se napokon saznalo tko je direktor. „Zbog dobre organizacije uspjeli smo izboriti sve što su radnice tražile, a neki dan su isplaćene i zadnje otpremnine. Izborile su se jer su bile organizirane, u organizaciju koja zna kako se to radi“, rekao je Kiš.

Jedan od potencijalnih razloga zašto se radnici ne žele organizirati su prijetnje poslodavaca da će odseliti ondje gdje je jeftinije, ako njima nije dovoljna plaća kakvu trenutno zarađuju. Siniša Miličić je usporedio bruto minimalne plaće u Hrvatskoj i Sloveniji. Minimalac u Hrvatskoj je 3750 kn, a u Sloveniji oko 6.500 tisuća kuna. Povezao je to s Boxmarkom koji ima tvornicu u Varaždinu i u Kidričevu (100 km zračne linije), gdje je cijena rada u startu skuplja, stoga su tvrdnje da nema prostora za povećanje plaća neistinite.

Miličić je prikazao je tablicu s plaćama u tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji iz koje se vidi da su prosječne neto plaće između 3 i pol i 4 i pol tisuće kuna, no stvarne plaće su još manje, jer se u prosjek računaju i plaće režije, direktora itd.

Kiš smatra da u hrvatskim tekstilnim tvornicama nema novaca za povećanje, već da je novac ondje gdje su središta brendova – u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj – a u tekstilnoj industriji zasigurno ima novca, vlasnici brendova su među najbogatijim ljudima na svijetu. Za primjer je spomenuo radnicu iz Bugarske koja od kuće šiva gornjište mokasinki za poznati brend. Za jedan sašiveni par dobije deset lipa, a cipele u trgovini koštaju 168 eura. Rješenjem stoga smatra pritisak na brendove kako bi povećali cijenu rada u cijeni proizvoda i povezivanje na međunarodnoj razini, jer ni kapital ne poznaje granice. Tu mogu pomoći organizacije poput Clean Clothes kampanje (CCC) koje se bore za radnička prava u tekstilnoj industriji, jer moramo tražiti saveznike na lokacijama gdje ima novca. Osim toga, važnost CCC-a je u tome da zagovara koncept dostojanstvene plaće – plaće koja bi obitelji s dvoje djece osigurala da bez problema mogu pokriti sve životne troškove.

Dakle, koraci prema boljim uvjetima su organiziranje u borbene sindikate koji imaju veliko iskustvo, povezivanje na nacionalnoj i internacionalnoj razini te usmjeravanje pritiska prema onima koji kontroliraju većinu industrije – velikim multinacionalnim kompanijama u čijem je vlasništvu većina modnih brendova.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Pročitajte pravila privatnosti na ovoj web stranici. Više informacija