Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama članovi Udruge Zora i Hrvatskog centra za radničku solidarnost uočili su kao priliku za održavanje javne tribine na temu metoda borbe i mogućnosti organiziranja u tekstilnoj i kožarskoj industriji. 

Naime, nešto više od dvadesetak tisuća radnika radi uglavnom u privatnim tvornicama, za minimalne satnice, trpi kršenja radničkih prava i maltretiranje na radnim mjestu, a vrlo nizak postotak organiziranosti u sindikat dovodi do nemogućnosti ostvarenja većih prava.

Kao poziv i alarm svim djelatnicima industrije, u subotu, 21. rujna održana je javna tribina 'Organiziranjem do boljih radnih uvjeta'. U dvorani Zrinski zgrade Scheier u Čakovcu okupili su se radnice i radnici dotične industrije, a o uvjetima rada, rješavanju problema, iskustvu i sindikalnoj borbi govorili su Ana Vragolović iz udruge Hrvatski centar za radničku solidarnost, bivša radnica Domaće tvornice rublja (DTR) Kata Šečić i predsjednik Novog sindikata Mario Iveković, dok je tribinu moderirao Zlatan Topalović s Radničkog portala.

Riječi je bilo o tome kako izboriti kolektivni ugovor, kako se boriti protiv verbalnog i psihičkog nasilja te diskriminacije po spolu ili drugoj osnovi, u kojim slučajevima su moguće tužbe i kaznene prijave poslodavcima te zašto je važna međusobna radnička sloga.

Pričalo se i o stranim brendovima koji broje profit u milijardama te u Hrvatsku dolaze zbog jeftine radne snage. Privatni vlasnici ucjenjuju radnim mjestom, neproduživanjem ugovora na određeno u slučaju trudnoće ili ‘neprimjerenog’ ponašanja i tako održavaju osjećaj straha i nemoćnosti, poslušnost radnika i visoku eksploataciju. 

Prema riječima govornika današnje javne tribine, država predstavlja sjeverozapadnu Hrvatsku kao najkonkurentniju regiju, financijski i drugim sredstvima potiče dolazak stranih investitora, zato što ‘spašavaju industriju’, a ne kontrolira kako se privatnici ponašaju prema radnicima.

- U tekstilnoj i kožarskoj industriji cijene diktiraju globalni brendovi i trgovački lanci, što je zajednički problem svih djelatnika te industrije. Cijena rada u cijeni proizvoda je vrlo niska. Kreće se od 5 do 12% od proizvođačke cijene po kojoj dobavljači iz Hrvatske dostavljaju svoje proizvode, što je nedopustivo. Kao globalna mreža, pokušat ćemo postići bolje uvjete s brendovima za radnike na globalnoj razini, kazao je o temi Mario Iveković koji je zaključio kako se situacija se ne može promijeniti bez zajedničkog otpora.