Štrajk radnica i radnika menze u Zadru koji organiziramo zajedno sa Samostalnim sindikatom zaposlenika studentskih centara Hrvatske traje šest dana. Radnici su dobili podršku studenata, dok akademska zajednica šuti. Agencija za studentski standard Sveučilišta u Zadru, čiji su radnici zaposlenici, nije odgovorila na naše zahtjeve. Umjesto toga – doživjeli smo bojkot i pokušaje zastrašivanja.

U Splitu je na silu razbucan štrajk solidarnosti radnika splitske menze. Studenta Roku Tadina slikala je Jasna Vujević, upraviteljica Agencije za studentski standard, dok je sjedio s nama na kavi, a on u svom facebook status piše da ga je u tom trenutku prijavljivala Upravi Sveučilišta, te da je istu situaciju doživio još jedan student koji je pozvan u Rektorat.

Uz to, Sveučilište u Zadru objavilo je pismo koje je navodno napisalo i potpisalo “25 djelatnika Agencije za studentski standard koji nisu u štrajku”. U pismu “kategorički odbacuju štrajk jer smatraju da “čini neprocjenjivu štetu”, zahvaljuju Agenciji što im je omogućila “nagrade za pozitivno poslovanje, božićnice i regrese” i punu plaću za vrijeme lockdowna.

Tomislav Kiš, predsjednik štrajkaškog odbora, komentira cijelu situaciju: “Tko s nama razgovara, bude slikan i pozivan kod rektorice prof. dr. sc. Dijane Vican, a ne razgovaraju o uzgoju ruža. Kad sam ja studirao, takve postupke nazivali smo progonom studenata. Danas to zovu demokratskim razgovorom.

U zadarskoj menzi trenutno vlada teror, neznanje i psihičko nasilje i zabrana mišljenja svojom glavom. Sumnjamo u istinitost potpisa radnika koji nisu u štrajku na pismu Agenciji, a tu se našlo i potpisa onih koji su na bolovanju. Ovakva pisma sam imao prilike čitati, podsjećaju na štafete mladosti i pisma koja se pišu velikim vođama, a iz stila se vidi tko iza toga stoji, što je sve skupa gadljivo.

Štrajkamo za osnove sindikalizma – da mogućnost pregovora o plaći bude u kolektivnom ugovoru. Nije sjajno, ali smo čvrsti. Ono što nam najteže pada jest odsustvo sindikalne solidarnosti, jer naš zahjev je 120 godina star, želimo plaću regulirati kolektivnim ugovorom. Nas 17 je u borbi za osnove sindikalizma i to nikog od sindikata ne zanima.

Danas-sutra, kad ukinu i kolektivne pregovore, pitat ćete se kako se to desilo. Lako – mi se borimo, a vi rješavate svjetske probleme. Sindikalisti, ne promatrajte iz prikrajka, to boli. Ako moramo, riješit ćemo to sami ili će Sveučilište riješiti nas. A onda bye-bye vama, kolege sindikalci.”